• Slideshow 1

Sovsko jezero

Sovsko jezero predstavlja jedinstveni primjerak prirodnog jezera u brdsko-brežuljkastom području kontinentalne Hrvatske. Smješteno je na sjevernoj padini Dilja, neposredno ispod glavnog bila (Mlakino Brdo-430 m i Jurje Brdo-471m), na nadmorskoj visini od 430 m. Jezero je u maloj depresiji, a s istočne i sjeveroistočne strane okružuje ga šuma hrasta kitnjaka i običnog graba, te šuma bukve u jarcima.


Zapadne i južne strane su pašnjaci i oranice. Istočno od jezera je malo uzvišenje-Jezero Brdo 380 m, a na vrhu kojega je piramida Vidikovac. Na sjeverozapadu ova udolina je otvorena, te je nekada za vrijeme velikih voda, višak jezerskih voda ovuda otjecao.

Prirodne pogodnosti - jezero, blagi reljef, pitom krajolik i pogodne klimatske prilike-pogodovale su razvoju poljoprivrede pa je neposredno uz jezero iskrčen veći kompleks šuma (površine 106 cca hektara) i pretvoren u oranice,voćnjake, vinograde i pašnjake. To je poljoprivredna oaza u kompleksu šumovite padine Dilja. Nekoć je tu bio veleposjed, a uz jezero bile su gospodarske zgrade, voćnjak i vinograd.

Geološku podlogu okoliša jezera čine miocensko-pliocenski klastiti i vapnenci, te miocenski klastiti i vapnenci tortona. Po sastavu su to pješćenjaci, lapori i pijesci. Kompleks jezerskih uslojenih sedimenata mlađeg neogena u kojima su brojni fosili školjaka i morskih organizama, s velikim promjenama poroznosti i vodopropusnosti, pa su podložni eroziji i klizanju. Pretežno su nestabilna u prirodnim uvjetima, a djelovanjem čovjeka ova nestabilnost se povečava. Prema Pavlu Kovačeviću tu dominiraju smeđa lesivirana i smeđe karbonatna tla na vapnenim laporima, što odgovara tipološkim istraživanjima Šumarskog instituta jastrebarsko šumskim tlima: eutritično smeđe tlo i ilimerizirano tlo na karbonatnim nevezanim sedimentima. Drugi tip tla čine smeđe-lesivirano tlo i rendzina na miocenskim i srednje polutvrdim vapnencima, odnosno prema tipološkom istraživanju šuma šumarskog instituta eutričnom smeđem tlu na mekim vapnencima. Prvom tipu odgovaraju nešto svježija tla-staništa na kojima dolazi bukva-dok šume kitnjaka i običnog graba rastu večinom na drugom tipu tla, a to su nešto suša staništa. Na rendzinama pojavljuju se termofilne vrste submediterana kao indikator najsušeg staništa ovog područja. Iako se dio ovih površina koristio za oranice produktivnost ovih poljoprivrednih površina je mala, jer su to ipak apsolutno šumska tla, a na to ukazuju velike površine obrasle bujadi (Pteridium aquilinum).

Veličina jezera je oko 3600 m2, a maksimalna dubina je oko 8-10 m. Rubovi jezera obrasli su trskom i rogozom. Širina ovog pojasa oscilira od 3 pa mjestimično i do 7 metara, pa je zbog toga površina vodenog zrcala jezera svedena na polovicu. U samome jezeru je vrlo izdašan izvor, a to možemo primjetiti po jakim površinskim strujanjima na jugoistočnom dijelu jezera.

Istočna i sjeverna obala jezera nešto je položenija i plića od južne i jugozapadne obale koje su strmije, na to ukazuje i vodena vegetacija običnog sita (Juncus effusus), vodene bokvice (Alisma plantago) i žute perunike (Iris pseudacorus), te zajednice ježinca i trave potočne pirevine (Sparganio-Glycerietum fluitans) koja prelazi u zajednicu trske i rogoza (Scripeto-Phragmitetum). Ovakvog postepenog prijelaza nema na strmoj obali Sovskog jezera gdje raste samo trska i rogoz. U dubljim dijelovima jezera vegetacije trske i rogoza naglo prestaje, a na nju se nadovezuje podvodno bilje zakorjenjeno na tlo zajednica rašćike i mrijesnjaka (Ceratophyllo-Potamogetum crispi). Njihovi vršci izbijaju na površinu vode, pa tu zamjećujemo mrijesnjak (Potamogetum crispi), raščiku (Ceratophyllum demersum), vodenog žabljaka (Ranunculus fluitans), mješinarku "mesožderka" (Urticularia vulgaris), žabogriza (Hydrocharis morsus-Numphetum) koja također pripada svezi mrijesnjača krocanj (Miriofillum spicatum), a lopoč (Nymphaea alba) i lokvanj (Nunphar lutea) nismo vidjeli. Po površini vode pliva slobodna vegetacija: obična leća (Lemna minor) i brazdasta leća (Lemna trisculca), te vodena paprat (Salvinia natans).

U Sovskom jezeru izražena je velika produkcija organske materije zbog čega dolazi do ubrzane sedimentacije i procesa zatrpavanja jezera. Trebalo bi vegetaciju jezera potpunije proučiti i pristupiti čišćenju organskog sedimenta iz jezera. Zbog relativno male površine Sovskog jezera ne možemo ga tretirati kao ornitološki rezervat, ali ono je ekološki važno kao utočište manjeg broja ptica močvarica, koje se u njemu gnijezde. To su: trstenjak, liska, gnjurci, divlje patke. U jezeru ima gmazova i vodozemaca, kao što su žabe, barske kornjače i bjelouške. Od riba u jezeru živi samo karas. U jezeru ima dosta konjskih pijavica, jer se na njemu napaja i kaljužna stoka.

Kvaliteta jezerske vode je donekle čista i zadovoljavajuća. Potrebno je vodu bakteriološki ispitati, kao i sastav zoo i fitoplanktona, te na temelju detaljne analize donijeti smjernice za očuvanje kvalitete vode i eventualno poribljavanje jezera.

Šume oko jezera su dosta sječene i korištene, tako da uz šume sjemenjače ima i panjača. Dominira šumska zajednica hrasta kitnjaka i običnog graba, a raste na hrptu brda. Bukove šume (fagetum illyricum HT) rastu u dubokim jarcima sjeverne eksozicije već na nadmorskoj visini od 250 metara pa naviše. Visinska granica šume bukve je prema istraživanjima Šumarskog instituta za Dilj 410 m naviše. U bukovim zajednicama značajne su dvije subasocijacije-šuma bukve s lazarkinjom (Asperulo-fagetum) i šuma bukve s klokočom (Staphyleo-Fagetum). Od drveća ovdje dominira bukva, a još nalazimo trepetljiku (Ponulus tremula), kitnjak (Quercus petraea), obični grab (Carpinus betulus), mliječ (Acer pseudoplatanus). Od grmlja ovdje dolaze: lijeska (Crylus avellana), žestilj (Acer tataricum), crna bazga (Sambucus nigra), velelisna kurika (Evonimus latitofolia), klokoč (Staphylea pinnata) i dr. Od prizemnog rašća: veprina (Ruscus hypoglosum), mliječika (Euphorbia carniolica), šumski šaš (Carex sylvatica), jaglac (Primula vulgaris) i dr.

Šuma hrasta kitnjalka i graba raste neposredno uz Sovsko jezero, a obogačena je večim učešćem termofilnih vrsta i vrstama koje prodiru s jugoistoka iz šume sladuna i cera (Quercetum fraineto-cerris), a to ukazuje na povezanost ovih šuma sa panonskom nizinom, te pojavu stepnih flornih elemenata. Žestilj (Acer tataricum), biskupska kapica (Epimedium alpinum) su cirkopanonski florni elementi, dok je mala lazarkirnja (Asperula taurina) stepski florni element. Od termofilnih vrsta ovdje su jače zastupljeni od drveća: hrast medunac(Quercus pubescens) i cer(Quercus cerris), brekinja (Sorbus torminalis), divlja trešnja (Prunus avium), divlja kruška (Pirus pyraster), te u sloju grmlja crni jasen (Fraxinus ornus), crna hudika (Viburnum lantana), drijen (Cornus mas), a u sloju prizemnog lašća modrovrapčje sjeme (Litrospermum purpureo-ceruleum), majčina dušica (Timus serpilum), dubačac (Teucrium hamaedris).

Od elemenata šume hrasta kitnjaka i običnog graba ovdje dolazi od drveća kitnjak, klen te od grmlja: lijeska, borovnica (Juniperus communis), kalina (Ligustrum vulgare), glog ((Crategus monogina), a od prizemnog rašća jaglac, crni grahor, kukurijek ukolisna mliječika, kostrika, volujac, smudnjak, bročika.

Raznoliki sastav ovih šuma ukazuje na klimatsku pogodnost Sovskog jezera za korištenje za turističke izlete, a raznolikost biljnih vrsta šumske i močvarne vegetacije uz pejzažnu ljepotu imaju i edukativnu vrijednosti koje se mogu koristiti za naučne eskurzije mladih biologa "škola u prirodi".

View the embedded image gallery online at:
http://www.priroda-psz.hr/sovsko-jezero.html#sigProId9b029c231d

Registar Mladih čuvara prirode

Kontakt Info

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim područjem Požeško-slavonske županije
Županijska 7
HR-34000 Požega

tel: 034/290-244
fax: 034/271-364

e-mail: zastita.prirode@pszupanija.hr